Tematske cjeline

Od vjekova su se u Gradištu šarale tikvice (biljka koja pripada porodici Langenaria vulgaris) i to je dalo pečat i prepoznatljivost selu koje i danas njeguje tu tradiciju. Zašto se šaraju nema odgovora, fenomen je to narodnog stvaralaštva u ovome dijelu istočne Hrvatske.

Kako su tikve vrlo šarolike u obliku svojih plodova, tako su našle primjenu osim za šaranje i ukrašavanje, i u raznim životnim potrebama. Treba razlikovati i oblike one tankog "vrata" zovu se " tukvanji", zadebljanog "vrata" su tikve ili tikvice, a jako izduženog vrata su teglice. Sva tri oblika su se šarala, a teglice su se koristile za vađenje rakije iz bureta. Od većeg tukvanja pravili su se takozvani hrgovi koji su služili za uzimanje i pijenje vode, od malih tikvica pravile su se solenice za sol. Velike tikve sa duplim vratom koristile su onima koji nisu znali plivati, a manje su upotrebljavali za ribolov (služile su kao plovci na ribarskoj mreži). Sade (siju) se u proljeće kako i sve drugo sjeme ...

Opširnije

nje osjetljivo na mraz i hladnoću. Poput loze pušta takozvane brkove, a to je trenutak kada se mora lozi omogućiti da se penje te se u tu svrhu koristi granje ili lomača, nešto slično kao i kod uzgoja vinove loze. Uzgoj na tlu nije valjan jer se dobivaju plodovi nepravilnog oblika, dok u visećem položaju tikve ostaju pravilne. Već u mjesecu rujnu počinju sazrijevati te se zajedno sa peteljkom beru. Nakon branja valja tupim nožem sastrugati vanjsku pokožicu i deset do petnaest tikava svezati špagom u vijenac ostaviti na natkriveno i prozračno mjesto da se suše. Kada prestanu poljski poslovi, a to je većinom zimi, onda se šaraju.

Sam proces šaranja i nije tako jednostavan. Najprije bi se olovkom na tikvici nacrtala željena ornamentika, a potom bi se posebnim nožićem prema crtežu urezivale plitke brazde. Nožić je bio ravan ili zakrivljen ovisno o tome koji se motiv i koji dio tikvice obrađivao. Potom bi se polja koja su se željela istaknuti premazivala pomoću pera ili nekog sličnog predmeta dušičnom kiselinom takozvanim "shatwasserom", a zagrijavanjem tih ploha pri lampi dobivala se crvena boja dok su nepremazane plohe zadržavale boju tikve. Prženim orasima ili zobenom slamom, tikva se zatim "crnila". Naime, crnilo se budući da je masno uvlačilo u brazde načinjene nožićem, dok bi ravnim plohama na tikvi davala poseban sjaj. Ukoliko se iz tikve željelo odstraniti sjeme i usplođe tada se užarenom željeznom šipkom na vrhu bušila, a sjeme se vadilo posebnom kukicom. Ovako našarana tikva se koristila i za držanje rakije s tim da je iznutra bila voštena, da ne bi zbog poroznosti propuštala tekućinu. Motivi i ornamentika na tikvicama su šaroliki, od onih geometrijskih do biljnih motiva iz svakidašnjeg života. Nerijetko se ukrašavaju s nacionalnim simbolima te likovima od aktualnih lidera, kao nekada na primjer Stjepana Radića i slično. Dno tikvice najčešće se ukrašava geometrijskim motivima, dok se samo tijelo u Gradištu najčešće ukrašava hrastovim granama sa žirom ili motivima ljiljana te prizorima iz svakodnevnice. Nerijetko srećemo i motive sa šumskim i domaćim životinjama. U novije vrijeme tikvice su izgubile svoju uporabnu vrijednost te sve više postaju samo suvenir ovog dijela Slavonije. Najčuveniji i najplodonosniji šarač tikvica, pučki pisac i pripovjedač zacijelo je bio čika Ilija Dretvić - Filakov, redovni gost folklornih zabava kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, a dakako da se tradicija šaranja tikvica njeguje i danas kod mnogih obitelji ( Marice Stojanović, Franje i Đule Dretvić, Kate Žigmundovac, Franje Jovanovac-Veljinog, Ivana Jovanovaca-Jerkovog, Ivana Ivanšića-Martinovog itd.).

(Izvor teksta: http://www.gradiste.com/TRADICIJA/tikvice.htm)

Šarana tikvica. - 1734. - Slavonija. - Muzej Slavonije Osijek, E-308.

Predmeti vezani uz temu