Tematske cjeline

Jezik i književnost 18. i 19. stoljeća u Slavoniji

U književnoj historiografiji naziv slavonska književnost stekao je relativno ustaljeno značenje: knjige i rukopisi nastali od početka 18. stoljeća do 1855. godine, na području znatno širem nego što ga pokriva današnji pojam Slavonije (Interamnij - Međurječje: s istoka omeđeno Dravom, sa zapada Ilovom, sa sjevera Dravom, s juga Savom). Stoga bi možda najuputnije bilo reći da je slavonska knjiga stvarana na prostoru koji je nekoć obuhvaćala Provincija sv. Ivana Kapistrana, odijeljena 1757. od Provincije Bosne Srebrene. Simbolično, otpočinje ona katekizmom Put nebeski đakovačkog župnika Ivana Grličića, tiskanim 1707. u Veneciji, a završava smrću Ignjata Alojzija Brlića 1855., kad prestaje izlaziti njegov Novouređeni ilirski kalendar iliti Svetodanik, čiji je prvi primjerak 1836. otisnut u Budimu. Autori su pretežno bili duhovnici – isusovci, a mnogo više franjevci. Knjigom su se bavili i svjetovni svećenici, rjeđe svjetovnjaci poput Matije Antuna Relkovića ili ...

Opširnije

Martina Pustaića. Po funkcijama koje je obavljala, tipu čitatelja kojemu je bila namijenjena, dominaciji stiha, no ne kao primarno literarnog medija u odnosu na prozu, ta je književnost ponajprije didaktična. Samo su se iznimno u nekih pisaca javljali utjecaji složenijih povijesnih poetika, primjerice baroka ili klasicizma (Antun Kanižlić, Matija Petar Katančić, Antun Ivanošić, Josip Krmpotić). To je kultura koja je asimilirala sve što je moglo poslužiti njezinoj primarnoj utilitarnoj tendenciji, u koje je pretezala vjerska knjiga, metrika i frazeologija folklorne književnosti imale važnu ulogu, pojavljivali se žanrovi po podrijetlu stari (prenje, moralitet), nastajala djela koja se opiru preciznijoj generičkoj klasifikaciji (Satir iliti divji čovik, Kućnik), a tradicionalne književne vrste kombinirale s modernijim retoričkim klišejima. Bila je to kultura aufklärunga u njegovoj specifičnoj varijanti, prosvjetiteljstvo koje nije isključivalo Boga i težilo strogo racionalističkom, ateističkom tumačenju svijeta i čovjekova položaja u njemu. To je doba u kojem je dominirala naracija u stihu, pretežno u desetercu i osmercu, no funkcija stiha nije ni približno ista kakvu je stih imao u nižim katovima književne povijesti – u slavonskih pisaca 18. stoljeća on je više sredstvo lakšega usvajanja i pamćenja poruke nego estetizacije predmetnotematskog svijeta. Dvostruko rimovani dvanaesterac (kakvim se koristio A. Kanižlić, u jednostavnijoj varijanti A. J. Knezović) iznimka je, a uspostavljanje vertikalnog kontinuiteta s piscima iz prijašnjih razdoblja i literarno razvijenijih sredina pitanje je osobnog ukusa, nikako metaliterarne svijesti.

Ipak, ta je kultura dala prvu tiskanu Bibliju na hrvatskom jeziku: prijevod je načinio Matija Petar Katančić, no nije dočekao njegovo objelodanjivanje. Za to se pobrinuo Grga Čevapović, priredivši hrvatski prijevod i latinski tekst, ali kako je i njega u tome poslu zatekla smrt, za izdanje se skrbio njegov učenik Josip Matzek te je 1831. u četiri knjige izišlo Sveto pismo Starog zakona, a u dvije Sveto pismo Novog zakona. Također, Katančić je 1817. u Budimu dovršio rukopis De poesi illyrica libellus ad leges aestheticae exactus (Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike), jedinstvenu poetološku raspravu s primjerima iz hrvatske književnosti, pri čemu je osobito mjesto dodijelio Kanižlićevu spjevu Sveta Rožalija, panormitanska divica (1780.). Katančić je i autor jedine slavonske klasicističke zbirke Fructus auctumnales (Jesenske plodine, 1791.), koja se sastoji od tredeset devet latinskih i osamnaest hrvatskih pjesama.

Činjenica da krajem 18. i početkom 19. stoljeća slavonski pisci prevode ili adaptiraju djela pisana prozom znak je da naracija u stihu polagano prestaje biti dominantna te da je stvorena, pa već i raslojena čitateljska publika. Jedno je, međutim, i dalje isto: proces izobrazbe koji su započeli isusovci i franjevci, a bitno preusmjerio Relković, nastavio se i dalje, afirmacija znanja koje ne isključuje teologiziranu sliku svijeta, i dalje je zaštitni znak slavonske književnosti.

(Izvor teksta: Tatarin, Milovan. Književnost 18. stoljeća. // Slavonija, Baranja i Srijem : vrela europske civilizacije : Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 27. travnja - 2. kolovoza 2009. Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske : Galerija Klovićevi dvori, 2009. Str. 495-501.)

Puut nebeski ukazan csoviku od Boga po svetoj Czarqui tojest Navk karstjanski / u’ kratku obilato i razborito istomacsen u jezik bossanski po D. Ivanu Garlicsichiu, xupniku djakovacskomu ... - Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb.

18. i 19. stoljeće u Slavoniji

Temelji prosvjetiteljstva

Matija Petar Katančić

Molitvenici, nabožna književnost

Kalendari

Književnost 19. stoljeća